Ivanečki vez – izvorni vez Koprivničkog Ivanca
Jedno od prepoznatljivih i najznačajnijih nasljeđa naše župe, koju čine mjesta Koprivnički Ivanec, Kunovec, Botinovec, Goričko i Pustakovec, jest izvorna, živopisna i jedinstvenim ivanečkim vezom obogaćena narodna nošnja, posebice svečano ruho udanih žena. Po nošnji s ivanečkim vezom, jedinim tog tipa s posebnim načinom izrade, prepoznaju se mještani naselja u župi Koprivnički Ivanec. Izvorni vez je glavna sastavnica našeg identiteta i po jedinstveno vezenoj nošnji razlikujemo se od mještana drugih naselja u koprivničkom dijelu Podravine.
Briga o izradi i ukrašavanju odjeće bila je isključivo zadatak žena koje su ovim umijećem počinjale ovladavati već u dječjoj dobi. Temeljno pravilo kod izrade ivanečkog veza je da se ne koriste nacrti i sheme. Vezom se prikazuju motivi inspirirani neiscrpnimm bogatstvom boja i oblika seoskog prirodnog okruženja, pri čemu je važan osobni pristup i maštovitost vezilje. Originalnost vezenog dijela nošnje postiže se drugačijim rasporedom poznatih osnovnih ivanečkih motiva: steza, vurica, srca, velikih i malih tulipana, ljiljana, ruže, djeteline, žita ili klasja, krune, turnjeka, potkove, vitica, frka, cvetja s podolja, tratinčica, žireka i čička, klina i kolobari i mnogih drugih, dodatnim ukrasima i različitim kombiniranjem boja. Najčešća i osnovna boja je crvena te tamnija crvena ili višnova boja, a njoj se dodaju zelena, plava, bijela, narančasta, ljubičasta i crna boja.Izbor motiva određen je također namjenom i vrstom odjevnog predmeta te dobi osobe koja će ga nositi. Starije žene nose tamnije boje i manje ukrašen vez, dok mlađe žene i djevojke nose vez svjetlijih boja i s više ukrasa.
Najljepši dijelovi nošnje su rukavi na plečku (platnenoj bluzi), na poculici (vezenoj kapici) i ropcima (maramama) starije izrade. Rukavi na plečku izvezeni su mnogobrojnim maštovitim motivima, pronađenim u prirodi: veliki i mali tulipani, vurice, ružice, ljiljani i srčeka. Na bogato izvezenoj poculici najčešći su motivi su tulipani, srčeka i deteline. Sav ivanečki vez našivava se bez nacrta pa se na taj način dobiva osobitost svakog vezenog predmeta. Poculica se počinje se vesti od sredine tkanine prema rubovima pa poculice u tom središtu imaju izvezen poseban motiv krunu, od koje se potom uokolo nastavljaju veći motivi, dok se na prostoru između njih našivavaju frke, točke i klini.
Izvorni vez Koprivničkog Ivanca njeguju se sve do danas zahvaljujući bogatoj folklornoj tradiciji koja se odražava kroz djelovanje Društva izvornog folklora Koprivnički Ivanec i iznad svega kroz pregalaštvo i ljubav župljanki Koprivničkog Ivanca, koje svoju izvornu nošnju i vez te umijeće njegove originalne izrade prenose s pokoljenja na pokoljenje. Od sredine 90-tih godina 20. stoljeća ivanečki vez počinje se koristiti i na upotrebnim i odjevnim predmetima sa svojstvom suvenira.
Zahvaljujući izuzetnoj ljepoti i vrijednosti izvornog veza Koprivničkog Ivanca i trudu mladih na učenju izvornog vezenja, Ministarstvo kulture uvrstilo je 2011.g. umijeće izrade ivanečkog veza u registar zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobra Republike Hrvatske, na što su svi u Društvu izvornog folklora Koprivnički Ivanec, u Općini Koprivnički Ivanec i Koprivničko-križevačkoj županiji izuzetno ponosni.